KEN SCHOOLLAND

DOZIVLJAJI  JONATHANA  GULLIBLEA
Medju grabljivcima, prosjacima ,prevarantima i kraljevima.

Dvostruki dobitnik Pocasne medalje George Washington  Javne komunikacije .Ekonomska izobrazba.

Ken Schoolland-Dozivljaji Jonathana Gulliblea

Naziv izvornika
THE ADVENTURES OF JONATHAN GULLIBLE:
Amidst Vultures, Beggars, Con Men& Kings
by Ken Schoolland
Second edition ,December 1994
An Educational Publication of Small Business Hawaii

Knjiga The Adventures of Jonathan Gullible dobro je primljena u SAD , te joj je Zaklada za slobodu pri Valley Forgeu dva puta dodjelila pocasnu medalju "George Washington"za javne komunikacije i ekonomsku izobrazbu .Sada se upotrebljava u srednjeskolskoj nastavi drustvenog smjera i u sveucilisnoj nastavi ekonomije.

Knjiga je objavljena i na nizozemskom , ruskom, norveskom, litvanskom, rumunjskom, srpskom i makedonskom jeziku.

KEN SCHOOLLAND

DOZIVLJAJI  JONATHANA  GULLIBLEA
Medju grabljivcima, prosjacima, prevarantima i kraljevima

Nas glas, Zagreb, 1996 godine

Obrazovni projekt.
 
 

                         1.Dozivljaji Jonathana Gulliblea
 

              Nekada davno, u gradicu pokraj mora, dok jos juzna Kalifornija nije bila pretrpana kabrioletima filmskih zvijezda, zivio je djecak zvani Jonathan Gullible.Svatko bi za njega rekao da je obican, osim njegovih roditelja, koji su ga smatrali pametnim i izrazito atletski gradjenim, od glave i svijetloplave razbarusene kose pa sve do peta i prevelikih stopala.Vrijedno su radili u voskarskoj radionici, u glavnoj ulici gradica, maticne luke jedne male ribarske flote.Bilo je tu podosta vrijednih ljudi, dobrih i losih-jednostavno prosjecnih.

              Obicno, kada nije bio zauzet kucanskim poslovima i raznosenjem narudzbi iz obiteljske radionice, Jonathan je jedrio svojom sklepanom barkom, u potrazi za nekom avanturom izvan uskoga kanala male luke.Kao i mnogim djecacima nakon 15 godina provedenih u istom mjestu, Jonathanu se zivot ucinio pomalo dosadnim, a ljudi oko njega bez maste.Ceznuo je za tim da vidi neki neobicni brod ili neku veliku ribu za vrijeme svojih kratkotrajnih plovidbi izvan luckoga kanala.Mogao  bi naici na neki piratski brod i biti prisiljen da na njemu plovi preko 7 mora, kao kapetanov sluga, ili ga je mogao neki kitolovac primiti na brod da krstare u potrazi za masnom lovinom.

              Ali, vecina plovidbi svrsavala bi se kada bi u trbuhu osjetio glad ili kada bi mu se grlo osuilo od zedji, a vecera mu bila jedina misao u glavi.

              Jednoga lijepog proljetnoga dana dok je zrak mirisao kao isuncana posteljina, mladom se Johantanu more ucini tako lijepim da je mislio samo na to kako spakirati objed i ribarsku opremu u svoju malu barku i krenuti na krstarenje uzduz obale.S povjetarcem u krmi Johantan nije zamijetio tamne olujne oblake kako se gomilaju na obzoru.

           Johantan je tek odnedavno poceo jedriti izvan luke, ali je postajao sve samouvjereniji.Isprva nije vodio racuna o tome sto vjetar postaje sve jaci, dok nije bilo suvise kasno.

           Ubrzo se poceo bjesomucno boriti s jedrom i konopcima jer se na njega srucila oluja svom silinom.Valovi su bacali barku tamo-amo kao orahovu ljusku.Svi njegovi napori da upravlja camcem po uzasnom vjetru ostali su bez uspeha.Napokon je pao na dno camca drzeci se za rubove, u nadi da ce ga to spasti od prevrtanja.Dan i noc stopili su se u uzasni kovitlac.

            Kada je bura konacno utihnula, camac je bio upropasten, poderanog jedra i posve nagnut na desnu stranu.More se smirilo, ali se zadrzala gusta magla oko camca, kroz koju se nista nije moglo vidjeti.Kako je danima plovio morem, popio je svu vodu, tako da je usne mogao kvasiti samo onom vodom sto se zadrzala na ostacima jedra.Magla se podigla i Jonathan je ugledao nejasne obrise nekoga otoka.Kada ga je struja pribrizila, razabrao je nepoznate zelene povrsine, pjescane plaze i strme obronke brda, pokrivene bujnim raslinjem.

            Valovi su ga nanjeli na sprud u plicaku.Napustivsi camac, Jonathan je svom snagom zaplivao ka obali.Ubrzo je nasao i prozdrljivo poceo gutati ruzicaste guave, zrele banane i drugo ukusno voce, sto je u izobilju raslo iza pjeskovite obale,u vlaznoj klimi dzungle.Cim je malo povratio snagu, Jonathan osjeti da je ocajno usamljen, ali ipak sretan sto je ostao ziv.Zapravo,bio je uzbudjen sto je nenadano dozivio ovakvu avanturu.Odmah je posao pjeskovitom obalom, kaneci saznati nesto vise o ovom cudnom, nepoznatom otoku.

                                      2.Izazivaci nereda

         Nekoliko sati Jonathan je hodao prema brezuljku iza plaze, kroz gusto raslinje.Iznenada, zacuo je vrisku neke zene, negdje s`obliznje padine.Zastao je, povio glavu i oslusnuo kako bi odredio odakle zvuk dopire.Ponovno se cuo jezivi krik ,,upomoc’’.Probijajuci se kroz splet granja i puzavica, verao se uzbrdo odakle je dopirao krik.Ubrzo se izvukao iz dzungle i potrcao neravnom stazom.Samo sto je zasao iza zavoja staze, naleti na krupna i snazna covjeka, koji ga odgurnu u grmlje kao muhu.Osamucen, podigao je glavu i ugledao je dva covjeka kako vuku jednu zenu tukuci je i vicuci.Dok je povratio dah, oni su vec nestali.Uvjeren da zenu ne bi mogao sam osloboditi, Jonathan je potrcao niz stazu trazeci pomoc.
         Kada je izbio na cistinu, spazio je skupinu ljudi, okupljenu oko velikoga drveta po kojem su udarali stapovima.Jonathan je pritrcao i zgrabio za ruku covjeka sto mu je izgledao kao nadzornik.
         ,,Molim Vas, gospodine, pomozite!’’rece Jonathan, jedva dolazeci do daha. ,,Tamo dolje dva covjeka silom odvode jednu zenu!”
        ,,Ne brini”, rece nadzornik osorno.,,Ta je zena, jednostavno, uhicena zato sto je ugrozavala poslove svih koji ovdje rade.Stoga zaboravi i idi svojim putem, imamo posla.”
        ,,Zbilja!” Rece Jonathan jos uvek zadihan.,,Nisam ni pomisljao da je ta zena, ovaj, prestupnik.”Ali, nije odustajao.Ako je zena prestupnik, zasto je tako ocajnicki zvala upomoc?,,Oprostite, gospodine, ali kakav je zlocin ta zena pocinila?”
         ,,Ah, opet ti?”Progundja covjek ljutito.
         ,,Rekli ste da je svim radnicima ovdje ugrozila posao,”rece Jonathan.
         Bijesno gledajuci uporna djecaka, nadzornik poce nabusito:,,Kao sto vidis, mi ovim stapovima obaramo drvece za gradju.Nekada stotinu ljudi mora raditi danonocno, da bi za skoro mjesec dana oborili jedno vece drvo.”Covjek usuti i pazljivo ocisti prasinu s`rukava svoga lijepog sasivena kaputa.
          ,,Jutros je ta zena dosla na posao s`komadom metala nasadjena na jedan kraj stapa i razbjesnjela sve ostale, oborivsi drvo za manje od jednog sata, posve sama!Pomisli samo!Takva prjietnja nasem tradicionalom nacinu rada mora se sprijeciti.Sada je vode u gradski zatvor zbog ometanja posla.”
      Cuvsi to, Jonathan razrogaci oci, zaprepasten da neko moze biti kaznjen zbog takva izuma.Tamo, odakle je on, svi su upotrebljavali sijekiru za sjecu drveca.Tako je i nabavio gradju za svoju barku.,,Ali njezin izum omogucava sjecu drveca ljudima, bez obzira na njihovu dob i snagu.Nece li to ubrzati i pojeftiniti proizvodnju drva za izradu raznih predmeta?”
       ,,Kako to mislis?”, obrecnu se covjek ljutito.,,Kako mozes podrzavati takvu ideju?Ovako plemenit posao nije za slabice koji se tek tako necega dosjete.”
        ,,Ali, gospodine,” na to ce Jonathan, trudeci se da ga ne uvrijedi, ,,ove drvosjece su spretni i pametni ljudi. Oni bi mogli ustjediti vrijeme i utrositi ga na neke nove drvne proizvode.Mogli bi izradjivati ormare, stolove pa cak i kuce.”
        ,,Svrha je rada da se ispuni vrijeme i da covjek ima siguran posao, a ne izrada nekih novih proizvoda,” rece covjek, s`prijetecim izrazom lica.,,Govoris kao da trazis nevolju.”
         ,,Ne, ne gospodine, ne zelim nikakve nevolje, gospodine.Vi ste vjerojatno u pravu.Pa, moram ici.”I Jonathan zurno podje putem kojim je i dosao, osjecajuci se nelagodno nakon svoga prvoga susreta s`ovdasnjim ljudima.

                                      3.Svijece i kaputi

        Staza je, vijugajuci kroz sumu, postala nesto sira.Jonathan je vidio da dzungla prestaje na obali rijeke koja je bila premoscena uskim prijelazom.Na drugoj strani vidjele su se neke kuce i on pomisli kako bi mogao nekoga pitati gdje se to nalazi.Presavsi most, naidje na mladu zenu, koja je drzala komadic papira u ruci, stojeci pokraj stola prekrivena malim znackama.,,Molim te, gospodine,” molecivo rece zena, pogledavsi ga svijetlim ocima i ispruzivsi ruku kaneci zadjenuti znacku na iskrzani dzep Jonathanove kosulje. ,,Hoces li, molim te, potpisati moju peticiju?”
       ,,Mislim da sam se izgubio,” promuca Jonathan.,,Da li biste mi mogli pokazati put do grada?”
       Zena ga sumnjicavo pogleda pitajuci se je li ovaj decak iz sela na obali jednostavno izgubljen, ili je mozda jedan od onih nepozeljnih stranaca.
       ,,Mogao bi zacas potpisati moju peticiju”, rece zena, ,,jer ce biti vrlo korisna mnogim ljudima.”
       ,,Pa, ako Vam toliko znaci”, Jonathan sleze ramenima, uze njezino pero i potpisa peticiju.Osjetijo je sazaljenje prema njoj, jer je bila umotana u neku debelu  odjecu po tako lijepom i suncanom danu.,,Zbog cega je ova peticija?”
       Zena je prekrizila ruke kao pjevacica koja se priprema otpjevati svoj solo.,,Ovo je peticija za zastitu poslova i industrije.Ti podrzavas poslove i industriju, zar ne?” upita molecivo zena.
      ,,Naravno”, brzo odvrati Jonathan, sjecajuci se sto se dogodilo onoj drugoj zeni koju je susreo na putu.Nikako nije zelio djelovati nezainteresirano za te ljude.,,Ali kako ovo moze pomoci?” Upita dok je pisao svoje ime.
      ,,Drzavno vijece obicno stiti domace prizvodjace i industriju od proizvoda sto se uvoze na nas otok.Ako skupim dovoljno potpisa, vijecnici su obecali uciniti sve sto je u njihovoj moci da zabrane uvoz strane robe, koja ugrozava moju proizvodnju.”
      ,,A sto Vi proizvodite?” upita Jonathan.
      ,,Ja zastupam proizvodjace svijeca i kaputa.Ovom peticijom zahtijevamo zabranu sunca!”, odvrati ponosno mlada zena.
     ,,Sunca?” promuca Jonathan.,,Kako, ovaj, zabraniti sunce?”
     Zena pogleda Jonathan i rece kako da se brani: ,,Znam, to izgleda malo drasticno, ali zar ne uvidjas….kakvu stetu sunce cini voskarima i krojacima.Sigurno se slazes da je sunce vrlo jeftin izvor svjetlosti i topline.E, to vise necemo trpjeti.”
     ,,Ali sunceva svjetlost i toplina su besplatni,” usprotivi se Jonathan.Zena je izgleda bila uvrijedjena njegovom primjedbom, pa placnim glasom odgovori: ,,U tome i jest problem, zar ne shvacas?”, te uzme komadic papira i pokusa mu nesto napisati. ,,Prema mojim proracunima, mogucnost nabave uvozne robe po niskoj cijeni smanjuje potencijalne mogucnosti zaposlenja i snizava place za oko pedest posto……mislim, u proizvodnji koju ja zastupam.Visoki porezi na prozore ili, jos bolje, izricita zabrana, mogli bi znatno poboljsati nasu situaciju.”
       Jonathan spusti peticiju.,,Ali, ako ljudi moraju placati voskarima i krojacima za svjetlost i toplinu, ostat ce im manje novca za druge stvari…..kao sto su meso, pice ili kruh.”
        ,,Ja ne zastupam mesare, pivare ili pekare”, odbrusi mu zena i zgrabi peticiju Jonathanu ispred nosa, prije nego je uspio precrtati svoje ime. ,,Vidim tebe vise zanimaju neke potrosacke pogodnosti, nego zastita i sigurnost nase proizvodnje i valjane poslovne investicije.Dovidjenja.” Okrenu se na peti i odzuri ostavivsti Jonathana pokraj mosta.
         ,,Zabraniti sunce?”pomisli.,,Kakva luda ideja!”Jonathan se ponada da ce susresti nekoga razumnijega.

                                      4.Trzna policija

       Blatnjava staza postupno se sirila postavsi seoski put prekriven sljunkom.Umjesto dzungle, s obje strane puta prostirala se polja zrele psenice i bogati vocnjaci.Prizor bogata uroda potaknu u Jonathanu jos vise osjecaj gladi, pa pomisli da bi od nekoga mogao zatraziti nesto za jesti.Tako je zastao pred prvom seoskom kucom.Na trijemu je ugledao zenu i troje male djece, koja su scucurena plakala.
       ,,Oprostite, gospodjo”, obrati joj se Jonathan blago, ,,u kakvoj ste nevolji?”
       Zena podize pogled i rece kroz plac: ,,Moj muz…Oh, moj muz…Znala sam da ce se ovo jednoga dana dogoditi.Zatvorila ga je trzna policija zbog hrane.”
      ,,Zaista mi je zao zbog toga sto cujem, gospodjo”, rece Jonathan pogladivsi njezno po kosi jedno od njezine djece.,,Ali, zasto ga je trzna policija zatvorila?”
       Zena stisnu usnice nastojeci zaustaviti suze: ,,Njegov zlocin je u tome…Proizvodio je previse hrane!”
       Jonathanova zapanjenost je bila ocita.Ovaj otok je zaista bio cudan.,,Zlocin je proizvoditi previse hrane?”, upita je.
       Zena pokusa objasniti: ,,Trzna policija je prosle godine odredila koliko hrane tko smije proizvesti i prodati.Oni tvrde da prekomjerna proizvodnja hrane obara cijene na lokalnom trzistu.Niske cijene, cine stetu drugim zemljoradnicima”.Ujela se za usnicu, ali joj izletje: ,,Moj muz je bio bolji zemljoradnik nego svi ostali zajedno.”
       Iznenada, Jonathan zacu grohotah smijeh iza svojih ledja.Neki krupan i debeo covjek isao je oholo stazom prema seoskoj kuci. ,,Ha, Ha! Ja tvrdim-bolji je zemljoradnik onaj tko ima zemlju.Je li tako, gospo?”, rece covjek i porugljivo pogleda troje djece, razmahnuvsi siroko rukom.,,A sada spakirajte svoje krpe, i gubite se odavde.”
       Covjek zgrabi lutku koja je lezala na stubama i gurnu je Jonathanu u ruke.,,Mali, siguran sam da ce joj trebati pomoc.Odlazite, ovo je sada moja kuca.”
        Zena ustade, dok su joj oci ljutito sijevale:,,Moj muz je bio bolji farmer nego sto ces ti ikada biti.”
        ,,O tome bi se moglo raspravljati,” rece covjek bahato se cereci.,,O svakako, on je odlicno proizvodio kukuruz i jecam.Imao je financijski dar da odredi koje usjeve treba uzgajati kako bi zadovoljijo kupce i zato dobio najvisu cijenu na trzistu.Kakav covjek!Ali jedno je zaboravio:cijene i usjeve odredjuje Savjet guvernera.On jednostavno nije shvatio poljoprivrednu politiku.”
         ,,Ti, parazite,” povika zena, ,,uvjek si pogresno procenjivao i rasipao skupo gnojivo i sjeme, sto god is sadio, a tvoje proizvode nitko nije kupovao.Sijao si po vodoplavnom zemljistu i po ledini, i sve izgubio.I to ti nije bilo dosta.A kada si u svemu pogrijesio, nagovorio si Savjet guvernera da otkupi tvoju trulez.”
         Jonathan se narsti i zamisljeno rece: ,,Znaci, zaista nema nikakve koristi sto je netko dobar zemljoradnik?”
         ,,Ovdje ne valja biti suvise dobar,” rece zena.,,Moj muz je, za razliku od ovoga ljigavca, odbio laskati clanovima Savjeta i pokusao  posteno proizvoditi i prodavati svoje proizvode.Odbi je ispunjavati kvote sto ih trzna policija odredjuje za hranu svake godine.”
        Gurajuci zenu i decu s trijema, covjek promumla: ,,Nijedan seljak ne moze se zadugo nositi s trznom policijom.Tvoj muz nije ni prvi ni poslednji koji je to uzalud pokusao.Svakako, za mene je dobro sto se takve budale bave zemljoradnjom.A sada se gubi s moje zemlje!”
           Jonathan je pomogao zeni oko stvari i djece, te se oni lagano udaljise od svoje bivse kuce.Na zavoju puta, okrenuse se da jos jedanput pogledaju svoju urednu kucu i staju.,,Sto ce biti s vama sada?” , upita Jonathan.
          Zena uzdahnu: ,,Muz mi je u zatvoru,  a ja bez dohodaka ne znam kako cu izaci na kraj sa hranom cije cijene stalno rastu ovih dana.Ovisit cu o pomoci mojih prijatelja i rodjaka.Da nije njih, morala bih moliti Savjet guvernera za pomoc, a oni bi to jedva docekali.Hajdemo, djeco.”
         Zena ozlojedjeno promuca:,,Savjet obecava da ce se brinuti za one koji zapadnu u bijedu……bijedu koju oni sami stvaraju.Na bijedi i obecanjima  temelji se njihova moc.Za svoju velikodusnost iskoristavaju rad ostalih ljudi.”
        Jonathan se uhvati za trbuh osjecajuci vise mucninu nego glad.

                                       5.Prica o ribi

      Nakon sto su presli jos jednu milju, Jonathan ostavi zenu s djecom u kuci njezinih rodjaka.Oni mu zahvalise i pozvase ga da ostane kod njih, ali je Jonathan odlucio nastaviti put.
      Nesto kasnije, stigao je do obale jednoga jezerca, gdje je zatekao ribica kako cisti nekoliko ribica koje je ulovio u jezeru.,,Kakav je ulov?” upita Jonathan uljudno.
      I ne podigavsi pogled, starac odgovori pomalo ljutito:,,Nikakav.Jutros sam ulovio samo ovu sitnu ribu.”I nastavi cistiti svoj bijedni ulov.
      Kako je Jonathan, kod svoje kuce, dobar dio vremena provodio u ribarenju, znalacki upita:,,Sto ste stavili kao mamac?”
      Starac pogleda Jonathana zamisljeno i rece:,,Nema pogreske u mome nacinu ribarenja, sinko.”Potom se ponovo prihvati svoga posla.,,Ulovio sam najbolje sto je preostalo u ovom jezeru.”
      Jonathan je bio pronicljiv momak, pa je pomislio da ce vise saznati od starca ako bude sutio. Nakon nekoliko minuta, stari ribic dade mu znak da pridje i sjedne s njim pokraj vatre, koja je tinjala, da podjele malo ribe i komad kruha.Jonathan je prozdrljivo gutao svoj dio, iako se pomalo osecao krivim sto je starcu prepolovio ionako oskudnu veceru.Kada su svrsili, Jonathan je usutio posve siguran da ce starac poceti pricu.
      ,,Nekada se ovdje lovila zaista krupna riba”, rece starac tuzno, ,,ali je sva pohvatana, te je ostala samo ova sitna.”
      ,,Ali sitna riba naraste, zar ne?”, rece Jonathan, promatrajuci socnu travu, koja je rasla u plicaku uzduz obale, gdje bi mnoge ribe nasle zaklon.
        ,,Cak i sitnu ribu ulove oni koji vole ovdje pecati.Ali to nije sve, ljudi bacaju otpad u jezero.Pogledaj onaj debeli sloj sto pliva na drugoj strani.”
        Jonathan je zbunjeno gledao:,,Zasto drugi pecaju vasu ribu i bacaju otpad u vase jezero?”
        ,,O, ne”, rece ribic, ,,ovo nije moje jezero, ono pripada svima…. Kao i suma i potoci.”
       ,,Znaci, ove ribe pripadaju svima, pa i meni?” upita Jonathan, osjecajuci se manje krivim sto je sa starcem podijelio veceru koju nije zaradio.
       ,,Ne bas sasvim,” odgovori starac.,,Ono sto je svacije, zapravo nikome ne pripada…..dok riba ne zagrize moju udicu.Onda je moja.”
       ,,Ne razumijem”, namrsti se Jonathan zbunjeno.Govoreci sebi u bradu on ponovi:,,Riba je svacija, sto znaci da zapravo nikome ne pripada, dok ne zagrize vasu udicu.I tada ona pripada vama?Ali, cinite li sta da biste o njoj brinuli i pomogli joj narasti?”
        ,,Nikako,” podrugljivo rece starac.,,Sto bih ja brinuo o ribi svatko moze uloviti kada god mu se prohtije.Ako netko drugi lovi ribu i baca otpad u jezero, onda propada sav moj trud!”
         Ceznjivo gledajuci u vodu, starac dodade: ,,Palo mi je na primer kako bi bilo dobro da je jezero moje.Tada bih se ja brinuo da riba bude dobro hranjena i uzgajana.Brinuo bih o jezeru kao sto stocar iz susjedne doline brine o svome rancu.Uzgajao bih najotporniju i najkrupniju ribu i, budi siguran, ne bi mi nikako promakle ribokradice, niti oni sto bacaju otpad u jezero.Pobrinuo bih se da….”
        Jonathan prekide starca: ,,Tko sada brine o jezeru?”
        Lice ribica se skameni.,,Jezerom zapravo upravlja Savjet guvernera.Oni se biraju svake cetvrte godine i oni su ti sto odredjuju zastupnike koji ce upravljati ribljim gospodarstvom, a bit ce dobro placeni od moga poreza.Od njih se ocekuje da brinu o ribi i da se odpad ne baca u jezero.Smijesno je sto svi oni koji se dodvore Savjetu guvernera dolaze u ribolov i bacaju odpad kako ih volja.”
       Nakon sto je malo razmislio, Jonathan upita:,,Pa, kako brinu o jezeru?”
      ,,I sam vidis,” progundja starac.,,Pogledaj ovaj moj mali ulov.Izgleda, ribe se smanjuju kako se place direktora gospodarstva povecavaju.”

                                    6.Kada kuca nije dom

      Jonathan se sutradan ujutro oprosti s ribicem i nastavi svojim putom.Napokon, ugleda jedan malo veci grad s desetinama drvenih kuca i izvjesnim brojem vecih zgrada, koji se prostirao duboko u dolinu.
      Kada je stigao do prvih kuca, zatekao je skupinu ljudi koja je, zamahujuci iz sve snage sjekirama i cekicima, rusila jednu kucu.Malo dalje, stajala je neka zena i promatrala sto se zbiva.
      Kada joj se priblizio, opazi da je zena vrlo uzbudjena zbog te halabuke.,,Ocito ima puno posla,” primjeti Jonathan, kao usput.,,Kuca ne izgleda jako oronula.Tko je vlasnik i zasto je ruse?”
      ,,Pitanje je zaista umjesno”, uzvrati zena ljutito.,,Mislila sam da je kuca moja, ali sada znam da nije.”
      ,,Valjda znate je li Vasa ili nije?” upita je Jonathan.
      Ojadjena zena je buljila u oblak prasine koji se podigao kada se srusio zid.,,Nije to bas tako jednostavno, jer vlasnistvo znaci i kontrolu necega, a ovdje nitko nista ne kontrolira.Sve je pod kontrolom vlasti pa, prema tome, ona posjeduje kucu koju sam ja podigla”.Potom je strgla papir sa stupa koji je jos stajao pred kucom.,,Vlast mi odredjuje sto mogu graditi, kako graditi, kada mogu graditi, kako koristiti zgradu i kada je moram srusiti.Slici li to kontroli osobnoga vlasnistva?”, upita gnjevno.
        ,,Pa”, pokusa Jonathan, s glupim izrazom na licu, ,,zar ne treba da Vi zivite u njoj i da Vi odlucujete kako cete je koristiti?”
      ,,Samo dok uredno placam porez na vlasnistvo.Kada ne uzmognem platiti, vlast me izbacuje prije nego uspijes izgovoriti: ,,Slijedeci slucaj”.Pocrvenjevsi od bjesa, zena nastavi zadihano: ,,U poslednje vrijeme to se cesto dogadja jer porezi rastu brze od placa”.
         ,,Znaci li to da niste platili porez,” upita djecak, ,,pa zbog toga ovi ljudi ruse vasu kucu?”
         ,,Platila sam taj prokleti porez, naravno!” skoro povika zena.,,Ali, to im nije bilo dovoljno.Ovoga puta mi je Savjet saopcio da se moj plan gradnje ne podudara s njihovim…glavnim vladinim planom.Dali su mi novcanu naknadu za kucu, onoliko koliko su oni smatrali da vrijedi, a sada ce je ukloniti kako bi tu podigli park.U centru parka bit ce postavljen lijep, veliki spomenik jednom od vodecih savjetnika.”
        ,,Barem su vam isplatili kucu”,rece Jonathan pa, malo razmislivsi, nastavi: ,,Jeste li zadovoljni time koliko su Vam platili?”
         Zena ga prijekorno pogleda:,,Da sam bila zadovoljna, ne bi poveli i policiju kako bi bili sigurni da cu to prihvatiti.Cak i da su meni dali dovoljno, razliku bi naplatili od mojih susjeda.Jer, tko bi mi to nadoknadio.Novac nikada ne izlazi iz blagajne Savjeta.”
         Jonathan klimnu glavom i upita zbunjeno: ,,Sto predstavlja vladin plan?”
        ,,Vladin plan,” odvrati zena zajedljivo, ,,odredjuje svatko tko ima politicku moc.Da sam cijeloga zivota jurila za politickom moci, mogla sam svakome nametati svoje planove. A onda sam mogla oduzimati kuce, umjesto graditi ih.”
       ,,Ali, svakako je potreban plan da bi se lijepo uredio grad”, rece Jonathan ocekujuci odobravanje.Pokusao je naci logicno objasnjenje za nevolju sto ju je zadesila.
         ,,Pa zar ne bi trebalo ukazati povjerenje vladi koja predlaze takav plan?”
         Zena pokaza rukom u smjeru grada: ,,Idi i uvjeri se sam.Otok Coroda je preplavljen necuvenim vladinim projektima… i svi su isplanirani, a od planiranih gori su samo zavrseni projekti.Projekti su stajali daleko vise no sto je Savjet obecao.A ti su projekti tako traljavo radjeni, da ni ja ni ti ne bismo dobrovoljno dali svoj novac za takvo sto.Zato ih isplacuju novcem od poreza, a ugovore sklapaju s prijateljima koji im poslije pomazu pri izboru u Savjet.”
          Upiruci kaziprstom u Jonathana, nastavila je: ,,Graditelji bi morali pokazati svoje sposobnosti, prije nego se oni-a ne nase vlasti-prihvate nekoga slobodnoga projekta.Kao da je glupost opravdanje za svaki njihov plan.Zar mudro planiranje treba silom nametati ljudima?Oni koji se oslanjaju na silu, ne zasluzuju nicije povjerenje.”

                          7.Premjesteni iz prirodnog okruzenja

        Jonathan je nastavio svoji put razmisljajuci o zagonetnim zakonima koje je upoznao na otoku Corodi: ,,Svakako, narod nece da bira vladu ili trpi zakone koji mu ne mogu osigurati blagostanje.”Sve je bilo u zelenilu, a zrak je bio tako ugodan i topao.Iduci prema gradu, Jonathan je uzivao u setnji.
         Nije ni opazio kada je stigao do dijela puta sa cije se obje strane uzdizala neobicna zeljezna ograda.Iza ograde, na desnoj strani, ugledao je cudne zivotinje svih velicina i oblika.S druge strane ograde stajale su desetine ljudi i zena, obucenih u iste prugaste kosulje i hlace.Prizor ove dvije skupine,  koje su stajale jedna naspram druge, bio je kranje cudan.
        Jonathan je opazio cuvara u smedjoj uniformi kako se poigrava kratkom palicom, setkajuci tamo-amo ispred kapije s lijeve strane.Odlucio je prici mu.
       ,,Molim Vas, gospodine,” upita Jonathan uljudno.,,Mozete li mi reci, cemu sluzi ova visoka ograda?”
        Masuci palicom u ritmu koraka, cuvar ponosno odgovori: ,,To je ograda nasega zooloskoga vrta”.
         ,,O”, rece Jonathan, buljeci u copor cupavih zivotinja s ogromnim repovima, koje su skakale sa zidova svojih kaveza.
         Strazar, vec naviknut da vodi skupine ovdasnje djece, poce tko zna koliko puta ponovljeni govor; ,,Vidjet ces da imamo inzvaredan izbor zivotinja u zooloskom vrtu.S one strane pak”, pokaza preko puta, ,,cuvamo zivotinje koje smo skupili iz cijeloga svijeta.Ova ograda ih drzi skupljene na jednome mjestu kako bi ih narod mogao gledati.Ne smijemo pustati zivotinje da lutaju uokolo, da ne bi nekoga povrijedile.”
        ,,Auh” uzviknu Jonathan.,,Zacijelo vas je stajalo cijelo bogastvo da nadjete sve ove zivotinje, uvezete ih, a potom se brinete o njima.”Strazar se nasmijesi Jonathanu i lako odmahnu glavom. ,,Svu u gradu, osim mene placaju porez za zooloski vrt.”
         ,,Svi”, upita Jonathan.
         ,,Pa, ima onih koji pokusavaju izbjeci svoje obaveze.Neki gradjani, koji nisu voljni platiti, kazu da nemaju nikakva interesa uslagati svoj novac u zoo-vrt.Ostali to odbijaju, jer smatraju da zivotinje treba izucavati iskljucivo u njihovu prirodnom okruzenju.”
        Strazar se okrenu prema ogradi koja je bila iza njega i prevuce palicom preko teskih zeljeznih vrata: ,,Gradjane koji odbijaju platiti porez za zooloski vrt, smjestamo ovdje iza resetaka.Takve ljude je onda moguce proucavati, jer ne mogu lutati uokolo i nanositi stetu svojom rusilackom tvrdoglavoscu.”
        Jonathan je vrtio glavom u nevjerici.Usporedjujuci obje skupine iza resetaka, on se i sam pitao bi li placao za odrzavanje straze i oba zoo-vrta.Sake su mu stiskale zeljezne sipke dok je razmisljao o ponosnim licima zatocenika.Potom se okrenuo i ispitivacki promatrao nadmeni izraz na licu cuvara, koji je neprekidno koracao tamo-amo ispred kapije i vrtio palicom.Nastavljajuci svoj put, Jonathan se osvrnu da jos jednom pogleda ogradu, pitajuci se koji ljudi su veca opasnost za drustvo-oni unutra ili oni izvan ograde.

                                    8.Tiskanje novca

        Pred Jonathanom se ukazase gradske zidine sa cijelim nizom teskih, sirom otvorenih drvenih kapija.Neki su ljudi bili na konjima, neki su nosili kutije i sveznje, neki vozili kola raznih velicina i oblika, i svi su, prolazeci kroz svod kapije, ulazili u grad.Jonathan se isprsi, otrese svoju dronjavu kosulju i udje s ostalima.
        Cim je prosao kapiju, cuo je zaglusujucu buku neke strojarnice, sto je dopirala s drugoga kata jedne velike zgrade od crvene opeke.Ubrzano kloparanje slicilo je radu tiskare.,,Mogao bih naci neke lokalne novine”, pomisli Jonathan.,,Procitao bih sve o otoku Corodi i njegovim stanovnicima.Mozda bih saznao kako da se vratim kuci.”
       Zasavsi iza ugla zgrade, ne bi li nasao ulaz, umalo nije naletio na jedan lijepo obucen par, koji se setao ruku pod ruku.,,Oprostite”, isprica se Jonathan.,,Izgleda, nemogu naci ulaz u novinsku zgradu.Biste li mi pokazali?…”
       Dama se smjeskala dok je gospodin ispravio Jonathana.,,Rekao bih da si pogrijesio, mladicu.Ovo je drzavna tiskara novca, a ne novinska kuca.”
      ,,O”, uzdahnu Jonathan razocarano.,,Nadao sam se da cu naci neke bolje novine.”
      ,,Sto si tako neraspolozen?” upita ga covjek.,,Razvedri se malo.Ovaj zavod ima veci znacaj od novinske kuce, i izvor je daleko vece srece.Zar ne, draga?” obrati se zeni tapsuci je po ruci.
       ,,Da, to je istina”, uzvrati ona kroz smijeh.,,Tiskaju velike kolicine novca kako bi usrecili ljude.”
       ,,Mozda bih ovdje mogao naci resenje za svoj odlazak s otoka”,pomisli Jonathan.,,Mozda bih tako mogao kupiti za brod.Odlicna ideja”, razvedri se i rece glasno: ,,I ja bih zelio biti sretan.Mozda bih mogao natiskati nesto novca i …”
       ,,A, ne”, prekinu ga covjek masuci prstom ispred Jonathanova lica. ,,To ne dolazi u obzir.Zar, ne draga?”
       ,,Naravno,” dodade zena.,,One sto tiskaju novac bez ovlasti vlade smatraju krivotvoriteljima, i bacaju u zatvor.Mi ne trpimo takve hulje u nasem gradu.”
        Covjek snazno zatrese glavom: ,,Kada oni krivotvore novac i trose ga, on preplavi ulice i svima ostalima smanjuje vrijednost novca.Svatko tko ima ustedjevinu ili stanovitu placu ubrzo shvati da mu je novac obezvrijedjen.”
       ,,Mislim da ste rekli kako tiskanje mnogo novca usrecuje ljude,” rece Jonathan mrsteci se, uvjeren da mu je nesto promaklo.
       ,,Da, to je istina” odgovori zena.,,Ali uz uvjet… da se on tiska u drzavnoj tiskari”, prekide je covjek, prije nego je uspjela svrsiti.Ovo dvoje su se tako dobro poznavali da su jedno drugome mogli dovrsavati misli, sto se Jonathanu ucinilo vrlo zabavnim.” ,,Ako je novac drzavni, onda to nije krivotvorenje.”
      ,,To su deficitarne financije,” nastavi zena, kao da izgovara nauceni tekst.
      ,,Ali, tako se to radi sluzbeno, onda oni sto tiskaju novac nisu lopovi”, dodade covjek.
       ,,Naravno, ne”, dopuni ga zena.,,Oni sto trose novac clanovi su Savjeta guvernera.”
       ,,Da”, prihvati covjek.,,I oni su jako velikodusni.Taj novac trose na projekte za lojalne gradjane, koji su dovoljno dobri da glasaju za njih.”
       Gledajuci Jonathana, upitase ga u glas: ,,Zar ti ne bi glasovao za njih?”
       Jonathan malo razmisli, dok su njih dvoje bez rijeci iscekivali odgovor.
      ,,Jedno pitanje”, rece napokon.,,Sto se dogadja sa svim placama i mirovinama?Rekli ste maloprije da su one obezvrijedjene tiskanjem vise novca.Jesu li tada svi sretni?”
       Njih dvoje se pogledase, a gospodin odvrati: ,,Svakako,, sretni su sa savjetnicima.Narod je sretan kada vlada na njega trosi puno novca, jer koga je briga odakle on pritjece?”
       ,,Pa koga onda narod okrivljuje sto su mu place i mirovine obezvrijedjene?” upita Jonathan.
       Sada zena stade objasnjavati: ,,Savjetnici vrlo savjesno istrazuju korijene problema na otoku.Oni su utvrdili da su losa sreca i ruzno vrijeme glavni uzrocnici.”
       ,,I…” ubaci covjek sa znacajnim izrazom na licu,  ,,ne zaboravi dosljake.”
       ,,Osobito su dosljaci problem”, rece zenaklimajuci glavom.,,Otok nam posjedaju neprijatelji koji visokim cijenama podrivaju nase gospodarstvo.U svakom ce nas slucaju unistiti visokim cijenama kerozina.”
       ,,Ili niskim” dodade gospodin.,,Stalno nam pokusavaju prodati hranu i odjecu po katastrofalno niskim cijenama.Ali, nas Savjet guvernera s njima ostro postupa.”
       ,,Hvala Bogu sto imamo mudar Savjet, da razluci koje su prave vrijednosti za nas”, rece zena zadovoljno se osmjehujuci.
        Gospodin dotace sesir, zena klimnu glavom uz siroki osmijeh i oprostise se od Jonathana.
 

                                        9.Stroj za snove

      Jonathan proseta do slijedece ulice, razmisljajuci usput kako ce se uopce vratiti kuci.Mozda u blizini postoji neka luka gdje bi mogao potraziti posao na nekom brodu sto tuda prolazi.Razmisljajuci o tome, ugleda nekoga mrsaca covjeka u upadljivo crvenom prsluku, sa slamnatim sesirom na glavi, kako se muci tovareci jedan golemi stroj na kola.Spazivsi Jonathana covjek ga pozva: ,,Ej, decko, dat cu ti jedan srebrnjak ako mi pomognes ovo ukrcati.”
      ,,Vrijedi”, rece Jonathan, ne znajuci sto bi drugo.Osim toga, ucini mu se da je covjek promocuran i da bi mu mozda mogao pomoci dobrim savjetom.Nakon dosta natezanja, uspjeli su natovariti glomazni stroj.Brisuci celo, sav zadihan, Jonathan koraknu unatrag, pogleda objekt svoga truda.Bio je veliki i gotovo cetvrtast s lijepim sarama, izgraviranim na sjajnoj kovini, obojenoj jarkim bojama.Na vrhu je stajao veliki rog, upravo onakav kakav je Jonathan vidio  jedanput kod kuce na gramofonu koji se navijao rucicom.
        ,,Kako su lijepe boje i sare”, rece Jonathan.,,Cemu sluzi taj veliki rog na vrhu?”
        ,,Pridji sprijeda, momce, i sam pogledaj.”Jonathan se pope na kola i procita natpis ispisan klinastim slovima: ,,GOLLY GOMPRESOV STROJ ZA SNOVE….Sanjaj i ostvarit ce se!”
        ,,Stroj za snove?”, ponovi Jonathan.,,Hocete reci da stroj ispunjava snove?”
        ,,Svakako”, rece covjeculjak kada je odvrnuo i posljednji vijak i skinuo plocu sa straznje strane stroja. Ukazao se skoro prazan prostor i nesto sto je izgledalo kao mehanizam gramofona, slican njegovom kod kuce.Ovaj nije imao rucicu, ali je izgleda imao neku oprugu sto je pokretala stroj iz kojega su se culi placna glazba i zamor.,,Eh”, uzviknu Jonathan, ,,ali unutra je samo jedan stari gramofon.”
        ,,A sto si ocekivao,” upita covjek, ,,vilu carobnicu?”
        ,,Pa, ne znam.Mislio sam da je sprava malo, eh, drugacija.Uostalom, potrebno je nesto posve osobito da ljudima ostvaruje snove.”
       Covjek ostavi alat i unese se Jonathanu u lice.Lukav osmijeh preletje mu preko mrsava lica, dok je netremice promatrao Jonathana.,,Rijeci, decko moj, potrebne su samo rijeci da bi se neki snovi ostvarili.Problem je u tome sto se nikada ne zna kome ce se ostvariti zeljeni san.”
        Vidjevsi da Jonathan ne shvaca, covjek nastavi: ,,Ljudi snivaju snove, zar ne?Samo ne znaju kako da ih ostvare.Je li tako?”Jonathan klimnu glavom bez rijeci.
       ,,Ubacis novcic u otvor, okrenes kljuc, a ovaj stari gramofon potom neprekidno svira neku finu poruku.Poruka je uvijek ista i uvijek ima puno sanjara koji je rado slusaju.”
        ,,Kakvu poruku?” upita Jonathan.
    ,,Jednostavnu.Ona govori ljudima da zamisle ono sto bi zeljeli imati,” covjek pogleda uokolo uvjeravajuci se da nitko ne slusa, ,,a potom upucuje sanjare kako se to ostvaruje.Moram priznati, ona to cini na vrlo sugestivan nacin.”
    ,,Hocete reci-hipnotizira ih?”, upita Jonathan razrogacenih ociju.
    ,,O, ne, ne, ne”, usprotivi se covjek.,,Ona ljudima govori kako su dobri i da je sve sto su pozeljeli dobro, tako dobro da to trebaju i potraziti.”
    ,,I, to je sve?” Rece Jonathan sa strahopocitanjem.
    ,,To je sve.”
    Jonathan je trenutak oklijevao, a potom upita: ,,Sto ti sanjari obicno traze?”
    Covjek izvuce vjedarce s uljem i poce podmazivati kotacice mehanizma.
,,Pa, to dobrano ovisi o tome gdje postavim stroj.Cesto ga postavim ispred tvornice kao sto je ova.”Covjek palcem pokaza dvokatnicu na drugoj strani ulice, koja je vise slicila divljoj gradnji.,,Nekada dodjem i pred opcinu.Ovdasnji ljudi su u stalnoj potrazi za novcem.Znas, visak para uvjek dobro dodje.”
      ,,To sam vec cuo,” rece Jonathan oprezno.,,Uspjevaju li ga dobiti?”
       Covjek se odmaknu od stroja i obrisa ruke krpom.,,Netko ga svakako dobije”, rece on pucnuvsi prstima.,,I to vrlo jednostavno.Sanjari su urgirali da Savjet guvernera donese zakon kojim bi se tvornice natjerale da radnicima utrostruce place.Zahtjevali su da im tvornica osigura i druge pogodnosti.”
     ,,Kakve pogodnosti?” upita Jonathan.
     ,,Na primjer, osiguranje.Znas, sigurnost je dobra stvar.Zato su sanjari trazili da se uvedu zakoni koji ce natjerati tvornice da im placaju osiguranje – zdravstveno, socijalno pa i zivotno, u slucaju smrti.”
      ,,Pa, to je inzvaredno!”, uzviknu Jonathan, okrenuvsi se da pogleda tvornicu.,,Zacijelo su bili  vrlo sretni.”Malo je ljudi prelazilo ulicu.Zgrada je djelovala sumorno i bezbojno, neosvijetljenjih prozora.
       Covjek je okoncao posao i ponovno pritegnuo vijke.Obrisavsi ruke krpom, bio je spreman krenuti.Jonathan skoci s kola i obrati se covjeku: ,,Kako rekoh, bili su sretni i zahvalni.Jesu li Vas necim nagradili ili castili vecerom proslavjajuci uspjeh?”
       ,,Ni govora,” odbrusi covjek.,,Zamalo mi sinoc nisu unistili stroj za snove, kamenicama, opekama i svime sto im je palo saka.Vidis, jucer su im zatvorili tvornicu i oni misle da je stroj za to kriv.”
       ,,A zasto je zatvorena tvornica?”
       ,,Ocito nije mogla zaraditi dovoljno novca da isplati svoje radnike.”
       ,,Ali,” rece Jonathan.,,To onda znaci da snovi uopce nisu ostvareni.Ako je tvornica zatvorena, niko nece primiti placu, niko nece biti osiguran, niko nista ne dobiva!Vi ste obicni prevarant, gospodine Gompres.Rekli ste da je to stroj za snove…”
        ,,E, stani malo, decko.Snovi su se u svakom slucaju ostvarili, jer ja sam rekao kako se nikada nezna kome ce se ostvariti ono sto se pozeli.Dogadja se, kada god se na Corodi zatvori tvornica, da se san ostvari nekome preko mora.Tvornica se otvori negdje izvan zemlje, na otoku Nick, na primjer, na samo dan jedrenja odavde.Tamo ima puno novih poslova i pogodnosti. Sto se mene tice, ja zbrajam nocice iz stroja ma sta se dogodilo.
      Jonathan je morao dobro razmisliti.Dakle, postoji nacin da se odplovi s otoka: ,,Gdje je otok Nick?”
      ,,Odmah iza obzora.”
      ,,Stanovnici tog otoka imaju istu tvornicu kakva je ova za proizvodnju odjece.Kad troskovi ovdje rastu, njihova tvornica dobiva vise narudzbi i vise posla, a to znaci socijalno osiguranje, place i bolji zivot.”
       Gospodin je Gompres privezivao stroj remenima smjeskajuci se: ,,Ovdasnji sanjari zeljeli su zaraditi….Ali su ostali kratkih rukava.Tako su ljudi s one strane mora ostvarili ono sto su ovi ovdje pozeljeli.”
       Kada je covjek sjeo na kola i zategnuo vodjice, Jonathan povika: ,,Kamo cete sada?”
        ,,Tamo gdje mogu dobro zaraditi,” rece i ode.

                                        10.Kupnja moci

       Dok je Jonathan tako stajao, ne znajuci na koju ce stranu, saletjela ga je, iznenada, jedna krupna i zivahna zena. Ne okoliseci, zgrabila ga je za desnu ruku i pocela je snazno tresti: ,,Kako si?Kakav divan dan!”, izgovori isprekidanim glasom tresuci mu i nadalje ruke.Ja sam Lady Besstweed, savjetnik, i bit cu vrlo zahvalna ako dadnes svoj doprinos i glasujes za moj ponovni izbor.”
       ,,Zbilja?”, rece Jonathan, ne znajuci sto drugo kazati.Zena je govorila takvom brzinom, jako naglasavajuci svaku rijec, te se Jonathan povuce unatrag.On nikada nije susreo osobu koja vise rijeci izrekne u jednom dahu.
      ,,O, da”, nastavi zena, ne mareci puno za njegov odgovor, ,,….i voljna sam ti dobro platiti.”
       ,,Platiti mi glasovanje?” upita Jonathan zbunjeno, nabiruci celo.
       ,,Naravno ne mogu ti dati gotovinu, to bi bilo nezakonito, cak potkupljivanje”.Zena mu lukavo namignu i gurnu ga laktom u rebra.,,Ali ti mogu dati nesto isto tako vrijedno kao sto je gotovina…..i mnogo vrednije od tvoga doprinosa.”
       ,,To bi bilo dobro”, odvrati Jonathan shvacajuci da ga ona uopce ne slusa.
       ,,Cime se bavis?Mogu ti osigurati vladinu pomoc… zajmove, odobrenja, subvencije, porezno oslobadjanje.Ako zelis, mogu unistiti tvoju konkurenciju zakonima, odredbama, inspekcijom i pristojbama.Nema bolje investicije na svijetu od dobro izabrana politicara.Nozda bi zelio da ti se izgradi nova cesta ili park u susjedstvu.Mozda neka velika zgrada?”
       ,,Stanite,” povika Jonathan, pokusavajuci zaustaviti bujicu rijeci.,,Kako mi mozete dati vise nego sto sam ja vama dao?Zar se tako bogati i velikodusni?
       ,,Ja bogata, sacuvaj Boze!”, uzviknu Lady Tweed.,, Ja nisam bogata, eh, barem ne za sada.A sto se tice velikodusnosti, pa , moglo bi se reci…u svakom slucaju ne kanim ti platiti iz svoga dzepa.Ja raspolzem drzavnim novcem.Znas… novac koji ubirem od poreza…s tim novcem mogu biti vrlo darezljiva… ali prema pravim ljudima.”
       Jonathan jos uvijek nije razumio sto je htjela reci.,,Ali, ako otkupite moj doprinos i moj glas, zar to nije potkupljivanje?”
       Zena se drsko nasmija.,,Bit cu s tobom otvorena, dragi moj prijatelju.”Prebacila mu je ruku preko ramena i povukla ga uza se tako cvrsto da mu je bilo nelagodno.,,To jest mito, ali je ono zakonito kada politicar trosi tudje pare, a ne svoje.Isto tako, nezakonito je kada se novac daje za odredjene politicke ustupke, osim ako se to ne nazove doprinosom kampanji.Onda je sve u redu.Ako ti je neugodno dati mi ga osobno, mozes zamoliti nekoga svoga prijatelja, rodjaka ili suradnika da mi ga preda u tvoje ime.Razumjes li sada?”
       Jonathan odmahnu glavom.,,Nikako ne vidim razlike.Meni se cini da je potkupljivanje ljudi kako bi glasovali i cinili ustupke jos uvijek mito, bez obzira na to o kome je rijec i ciji je novac u ptanju.Nije bitno kako cemo to nazvati ako je posrijedi ista stvar.”
       Lady Tweed de blago nasmijesila Jonathanu, zeleci ga nagovoriti.,,Moj dragi, dragi prijatelju, malo prilagodljivosti ne bi stetilo.Sve je u nacinu i u stilu.Kako se zoves?Je li ti netko rekao da imas lijep profil?Ti bi daleko dotjerao kada bi prihvatio valdinu sluzbu!Da imas samo malo drugacije poglede, sigurna sam da bih ti mogla naci posao u mome ministarstvu, cim me ponovo izaberu.Hajde, zacijelo nesto zelis?”
       Jonathan je i nadalje inzistirao na objasnjenju.,,Sto vi imate od toga ako se novac od poreza daje u fond za kampanje?Mozete li zadrzati taj novac?”
       ,,Vidis, jedan dio mogu uzeti za svoje troskove, ali mi on, uglavnom, osigurava priznanje, povjerenje, popularnost, divljenje, mjesto u povjesti… i vise glasova”, smijesila se Lady Tweed.,,Glasovi znace moc, a nista ne volim vise od utjecaja na zivot, slobodu i imetak svih zitelja ovoga otoka.Mozes li zamisliti koliko mo ljudi dolazi, MENI, za velike I male usluge?Jos kao mala sanjala sam da jednoga dana postanem tako vazna osoba.”
       Jonathanu je bilo nelagodno u njezinu zagrljaju, te se izvijao, uspjevsi se iscupati.Ipak, Lady Tweed ga je cvrsto drzala za ruku.,,U svakom slucaju, to je vrlo dobro i za vas i za vase prijatelje.A, zar se drugi ne uzbudjuju sto se novac trosi za kupnju glasova, usluga i moci.”
       ,,Svakako”, odgovorila je.Postajao joj je sve nesimpaticniji.,,Tako sam postala lider reforme.”
       Oslobodivsi napokon Jonathanovu ruku, Lady Tweed podize uvis svoju ogromnu pesnicu.,,Godinama radim na prednacrtima zakona ne bih li stogod zaradila od politike.Stalno govorim kako smo u velikoj krizi, i osvojila sam prilican broj glasova svojim obecanjima da cu provesti reformu.”Ona zastade i, sladunjavo se osmjehnuvsi, nastavi: ,,Na moju srecu, moci cu proizvoditi svoje zakone sve dok se vrijedni ustupci budu mogli prodavati.”
       Lady Tweed se ponovo upilji u Jonathana svojim pogledom, promatrajuci njegov bijedni izgled.,,Nitko ti nece dati pare, barem za sada, ako ne mozes ponuditi kakvu uslugu.To je izravno razmjerno.Medjutim, s tvojim neduznim izgledom i mojom pravnom podrskom, s novom  odjecom i lijepom frizurom, sigurna sam da bih udvostrucila uobicajni broj glasova sto se daju jednom pocetniku.Potrazi me u Palaci guvernera i vidjet cu sto mogu uciniti.”Nakon primjedbe, Lady Tweed izgubi svako zanimanje za Jonathana.Opazivsi skupinu radnika, koji su stajali na drugoj strani ulice, pred zatvorenom tvornicom, i izgledali nekako izgubljeno, ona se okrenu i pozuri cvrstim korakom prema njima, u potrazi za novim zrtvama.

                                  11.Smrtna kazna brijacima

       U sledecoj ulici Jonathan ugleda policajca koji je, sjedeci na kamenom rubu plocnika, citao novine.Bio je nizega rasta i malo stariji od Jonathana.Kako je bio odgojen da postuje zastupnike zakona, Jonathan je osjetio izvjesno ohrabrenje ugledavsi plavu uniformu i mladica kojem je o boku visio revolver.Mozda bi mogao zamoliti pozornika da ga uputi do luke.
       Zaokupljen novinama, policajac nije ni primjetio Jonathana.Jonathan pogleda preko njegova ramena i procita senacionalnu vijest na naslovnoj strani: ,,Smrtna kazna brijacima zakona!”
       ,,Smrtna kazna brijacima?” uzvinu Jonathan iznenadjeno.
       Redarstvenik pogleda Jonathana.
       ,,Oprostite”, rece Jonathan, ,, ne bih vam zelio dosadjivati, ali nisam mogao ne uociti naslov.Je li to o kaznjavanju btijaca neka tiskana pogreska?”
       ,,Da vidimo.” I policajac poce citati.,,Savjet guvernera je upravo odredio smrtnu kaznu svakome tko se uhvati da sisa kosu bez dozvole.Sto je tu tako neobicno?”
       ,,Zar to nije prestrogo za tako beznacajan prekrsaj?”
       ,,Pa i nije”, odvrati redarstvenik.,,Smrtna kazna je krajnja mjera sto stoji iza svih nasih zakona…. Cak i za najmanji prijestup.”
       Jonathan razrogaci oci: ,,Zar biste Vi osudili na smrt samo zato sto se sisao bez odobrenja?”
       ,,Svakako”, odgovori policajac, lupnuvsi se po revolveru.,,Mada rijetko dodje do toga.”
       ,,Zasto?”
       ,,Pa, svaki se prekrsaj odmjerava prema rastucoj ljestvici, a to znaci da se kazne uvecavaju  ako se netko vise opire.Tako, na primjer, ako se netko zeli sisati bez dopustenja, bit ce prisiljen da plati kaznu, a ako odbije platiti kaznu ili se nastavi sisati, onda ce takav prestupnik biti zatvoren.”
       ,,Medjutim,” nastavi ozbiljnim tonom, ,,ako se opiru uhicenju, onda se takvi kriminalci strogo kaznjavaju prema vazecoj ljestvici.”Redarstvenik rece smrknuta lica: ,,Napokon, mogu biti i streljani.Sto se vise opiru slijedi teza kazna.”
       Ovaj uzasni razgovor rastuzio je Jonathana.,,Znaci, kao krajnja mjera iza svakoga zakona, stoji smrtna kazna?” upita i, jos uvijek ne gubeci nadu, dodade: ,,Vlasti vjerojatno odredjuju smrtnu kaznu samo za najbrutalnije zlocine, kao sto su ubojstva i oruzane pljacke!”
       ,,Ne uvijek”, rece plicajac, ,, zakonom je regulisan sav osobni i poslovni zivot.Stotine profesionalnih udruga stite svoje clanove dozvolama koje daju stolarima, medicinskom osoblju, vodoinstalaterima, racunovodjama, pravnicima i drugima.
       ,,Kako se to oni stite dopustenjima?”upita Jonathan.
       ,,Broj dozvolai kvalifikacija je pod strogim nadzorom.Tako se eliminira nepostena konkurencija koju stvaraju stranci svojim novim idejama i nizim cijenama, sto bi ugrozilo tradicionalne izvore prihoda nasih najuvazenijih profesionalaca.”
       ,,Stiti li se zaista dozvolama drustvo?” upita Jonathan.
       ,,Tako kazu”, odvrati redarstvenik.,,Udruge koje izdaju odobrenja drze monopol u svakoj profesiji, sto je za dobrobit drustva.Ja o tome vodim racuna.S druge strane, moj nadredjeni na Akademiji rekao je da moramo podrzavati zakone protiv monopola, jer je konkurencija korisna za drustvo.”
       ,,Pa, tko je u pravu?” upita Jonathan
       Ploicajac sleze ramenima.Nije moje da preispitujem zakon.Ja se moram drzati zakona, a ne smisljati ga.Savjet guvernera jednostavno mi naredi na koga da uperim revolver.”
       Vidjevsi da je Jonathan potisten, redarstvenik ga pokusa ohrabriti.,,Nemoj se toga plasiti.O smrtnoj kazni se rijetko govori, kao sto se ona rijetko i dogadja.Malo tko bi se usudio oprijeti, jer vrlo revnosno odgajamo omladinu da bude poslusna.”
       ,,Jeste li ikada upotrijebili svoj revolver?”, upita gledajuci ga, Jonathan nervozno.
       Uvjezbanim pokretom, policajac hitro izvuce revolver iz kozne navlake i pogladi rukom hladnu celicnu cijev.,,Samo jedanput.Ovaj revolver i ja zakleli smo se da cemo stititi zivote i imetak svih otocana.Moglo bi se takodjer reci I da dobro pazimo jedan drugoga.”
       ,,Kada ste ga upotrijebili?” upita Jonathan.
       ,,Cudno je to sto me pitas”, odvrati redarstvenik smrknuto.,,Vec je godina dana kako sam na duznosti i nikada ga nisam imao prilike upotrijebiti, sve do jutros.Neka zena je poludjela i pocela prijetiti momcadi za rusenje.Rekla je nesto kao da ce uzeti natrag ‘svoju’ kucu.Ha!Kako je to sebicno.”
       Jonathanovo srce poce ubrzana kucati.Da nije to bila zena koju je nesto ranije susreo?Policajac nije opazio zabrinut izraz na Jonathanovu licu.,,Mene su pozvali da nagovorim zenu na predaju”, nastavio je, ,,papiri su bili u redu, ali kuca je odredjena za rusenje, da bi se na njenome mjestu podigao memorijalni park Lady Tweed.”
       ,,I sto se dogodilo?”, jedva promuca Jonathan.
       ,,Pokusao sam je urazumjeti.Rekao sam joj da bi mogla proci s nekom manjom kaznom ako mirno podje sa mnom.Medjutim, kada mi je pocela prijetiti i tjerati me sa ‘svoga’ posjeda, e, onda je to bio jasan slucaj opiranja vlasti”.

                                     12.Svadje u knjiznici

       Prelazeci gradskim trgom, Jonathan naleti na uzasnu guzvu.Covjek i zena vukli su se za kose i grebali.On pridje gomili, da vidi zbog cega se tuku.
       Bas tada je policija stigla i pocela ih razdvajati, Jonathan dodirnu laktom jednoga promatraca i upita: ,,Recite mi, molim Vas, sto su tako kivni jedno na drugo?”Jedna slabasna, omanja starica poce mu objasnjavati: ,,Ovo dvoje kavgadzija vec godinama nasrce jedno na drugo zbog knjiga u javnoj knjznici.Covjek zamjera sto su mnoge knjige pune jeftina seksa i nemorala, te zahtijeva da se takve knjige izbace i spale, dok ga ona naziva umisljenim puritancem.”
       ,,Znaci li onda da ona zeli citati te knjige?” upita Jonathan.
       ,,Mozda”, ubaci smijuljeci se drugi promatrac, jedan visoki covjek, drzeci dijete za ruku.,,I ona zamjera slicne stvari..ali nekim drugim knjigama u knjiznici, tvrdeci da u mnogima od njih ima jos vise seksa i rasizma.Ona zahtijeva da se te knjige izbace i da se, prema njiezinom popisu, kupe druge.”
       Plicija je u medjuvremenu svezala oboje sudionika tucnjave i odvela ih niz ulicu.Jonathan klimnu glavom i uzdahnu: ,,Drzim da ih je policija uhitila zbog ove tucnjave?”
       ,,Ne”, nasmija se zena.,,Oboje su uhiceni jer su odbili platiti bibliotecki porez.Po zakonu, svatko mora platiti za sve knjige, dopale mu se ili ne.”
       ,,Zasto im policija ne dopusti da zadrze svoj novac kako bi mogli otvoriti ili pomagati knjiznice po svom izboru?Tada bi placali samo ono sto smatraju vrijednim”, pokusa Jonathan uvjeriti.
       ,,U tom slucaju moja kci se ne bi mogla koristiti knjiznicom”, rece covjek pruzajuci djevojcici veliku crvenu jabuku, koju je upravo kupio u vocarnici.
       ,,Stani malo, prikane”, dobaci zena strogo.,,Zar nije hrana za njezinu glavicu isto tako vazna kao i hrana za njezin trbusic?Bi li se Vasa kci bolje hranila ako bi nam politicari nametnuli porez na besplatnu hranu u drzavnoj vocarnici?”
       ,,Ne budite smijesni”, rece covjek.,,Ima mnogo dobrih vocarnica.Zasto bi se vlada u to uplitala?”
       Zena zastade, razmisljajuci o minulim vremenima.,,Nekada davno bilo je puno privatnih knjiznica i ljudi su se mogli uclaniti po svojoj volji, ali su morali placati izvjesnu malu clanarinu…nekoliko dolara godisnje.Tada je netko izjavio kako su kniznice izuzetno vazne i da ih ne treba placati.Tako je valda osigurala besplatnu upotrebu knjiznica, a privatne su bile zatvorene.”
       ,,Besplatno?”, rece Jonathan u nedoumici.,,Ali, ja mislim da ste vi rekli kako su svi obavezni placati bibliotecki porez?”
       ,,Tako je.Ali se obicno kaze da su javne sluzbe besplatne, kada ih svi obavezno placaju.To je civiliziranje”, zakljuci zena pomalo zajedljivo.